Home Kolumne / Komentari / Stavovi Kolumne Nesim Tahirović: Šta bih radio s Jasminom Imamovićem na pustom ostrvu?
Petak, 10/08/2012 15:24

U opširnom intrevju za novi broj magazina Slobodna Bosna tuzlanski umjetnik svjetskog glasa Nesim Tahirović, uz ostalo, govorio je i o aktuelnom stanju u bh.društvu, te se osvrnuo i na stanje u rodnom gradu.

“Onoga momenta kada na vlast dođe gospodnje Sarajevo, gospodnja Bosna, onda se možemo nadati da će biti bolje”, izjavili ste prije više od dvije godine kolegici Mirni Duhaček.  Što  samo  gospodnje  Sarajevo, ionako je stalno pod pritiskom?


-Kad mislim na gospodnje lice, mislim na ljude visokog morala i kućnog odgoja. Nažalost, visoki moral je riječ koja je davno zaboravljena, pogotovo u našem društvu. Kako u drugim gradovima tako i u Sarajevu koje predstavlja, htjeli mi to priznati ili ne, politički i kulturni centar u Bosni i Hercegovini. I ako u takvom centru nema takvih ljudi, onda je neminovno da nema napretka ni Sarajeva ni čitave Bosne i Hercegovine.

A  može  li  Tuzla  biti  gospodnja, recimo kao u vrijeme kada je Vaš djed bio gradonačelnik tog grada?


-Ne može! Sve je porušeno, zavladala je jedna apatija, zavladalo je jedno beznađe i, što je najgore, nema kontinuiteta ni u kojoj oblasti društvenog života. Kao da vlada ta logika: Od mene počinje svijet. Sve što nam se danas dešava to je prosipanje iz šupljeg u prazno. Ovaj grad postaje kamuflaža i kako u narodu kažu:  Odozgo gladac, a unutra jadac. Prije su se za sve stvari pitali građani od struke i znanja, dok sada u gradu postoji samo jedan arbitar za sve... “Arbiter elegantiarum”. Ljudi čine grad, a iz Tuzle ljudi su samo odlazili. I dalje odlaze. Kad se sada slave ljudi koji su iz tog grada davno otišli, istorija se ponavlja zbog politike koju provodi jedna osoba u gradu, smatrajući ga svojim privatnim vlasništvom.

U oktobru prošle godine gostovali ste u našoj rubrici Dozvolite da se oblatimo, a čini  mi se  da  je  narodima  i  narodnostima najzanimljiviji  bio  odgovor  na  pitanje: Koga  biste  poveli  na  pusto  ostrvo? “Poslovođu Tuzle, Jasmina Imamovića, da se  konačno  pogledamo  oči  u  oči”,  odgovorili ste.  Šta  biste  kazali  aktuelnom  gradonačelniku Tuzle?


-Kada bih ga mogao navabiti da dođe na to pusto ostrvo, pogledao bih ga u oči i rekao:  Sačekaj malo, sad ću se ja vratiti. Tamo bih ga ostavio da sagradi starije naselje sa kontinuitetom življenja od Tuzle, koja je i sama stara punih 7.000 godina. Da napravi, prvo, još veće i starije sojeničko
naselje. Da sagradi poneki muzeološki kompleks. Da napravi što više fontana na njemu kao i što veće spomenike koji bi krasili to pusto ostrvo, a za kraj prepustio bih mu da uživa u svemu i nastavi realizaciju ostalih nedosanjanih snova. Tamo bih ga prepustio sudbini pustog ostrva. Znam da
nije ljudski, ali je zato insanski i možda je to jedini način da se sa nekim drugim ljudima Tuzla usmjeri jednoj novoj ideji i novom prosperitetu. Da nas oslobodi i da Tuzla krene svojim putem. Sve je pompezno, sve je vrhunsko i sve je svjetsko, a živimo u carstvu laži i prevare. A što se mene tiče, ja bih se onda mogao vratiti u Tuzlu i pogledati da li bi tada bilo mjesta za mene u njoj, kazao je Tahirović.

Ostatak intervjua pročitajte u Slobodnoj Bosni.

(Bportal.ba)